Iskoristili smo ove prekrasne proljećne dane i posjetili sam sjever Srbije, vojvođansku ljepoticu Suboticu. Preporuka za ovo putovanje nam je stigla preko društvenih mreža i mi smo odlučili da jedan vikend provjerimo sve što smo čuli o Subotici i Palićkom jezeru koje se naslanja na ovaj drugi po veličini vojvođanski grad.
Autoputem smo nakon kafice na novosadskom Štrandu stigli do Subotice i našeg smještaja za nepunih sat vremena. Grad nam je pri ulasku djelovao kao tipično ravničarsko mjesto, prostran sa nizovima sabijenih kućica. Lako smo se snašli kroz gradske ulice i vrlo brzo se smjestili. Subotica ima popriličan broj smještajnih objekata čija cijena noćenja varira i utisak nam je da je puno bolja opcija naći smještaj u samom gradu nego na Paliću. Dva su razloga za to: niže cijene i noćni život u gradu.
Centar Subotice
Centar grada je prostran, sa nekoliko trgova i prekrasnom secesijskom arhitekturom sa početka XX vijeka. Laganom šetnjom smo prvo stigli do Gradske kuće, najznačajnije i dominantne građevine u Subotici.
Gradska kuća, centar i simbol Subotice, sagrađena je u periodu između 1908. i 1912. godine. Visoka je 76m i zauzima površinu od 5838m². Projektovali su je Marcel Komor (Marcell Komor) i Deže Jakab (Dezső Jakab), poznati budimpeštanski arhitekti.
Dekorativnost secesije, ovdje je obogaćena romantičarskom notom mađarskog folklora, kroz šare stilizovanih cvjetova, cvjetnog nakita od keramike i kovanog gvožđa. Srce Gradske kuće čini Velika većnica sa raskošnim vitražima. Ona se koristi za zasjedanja Skupštine, koncerte, vjenčanja i važne skupove.
Danas, kao i u prošlosti, u Gradskoj kući se nalaze Gradska uprava, Istorijski arhiv, butici i banke. Vidikovac na tornju Gradske kuće je visok 45 m i sa njega se pruža nezaboravan pogled na Suboticu i njenu okolinu.
Glavni gradski trg na koji gleda Gradska kuća je izuzetno prostran i na njega izlazi nekoliko glavnih subotičkih ulica. Pored Gradske kuće, na ovom trgu pažnju privlači obnovljeno Narodno pozorište, zgrada sasvim drugačije arhitekture, ali koja čini skladnu cjelinu sa Gradskom kućom. Ova zgrada je klasicističkog stila sa pročeljem koje podsjeća na grčke i rimske hramove. Na njoj je trojezični natpis i to na srpskom, mađarskom i hrvatskom jeziku. Samo pozorište funkcioniše na dva jezika i ima dva ansambla: Dramu na srpskom jeziku i Dramu na mađarskom jeziku.
Nastavite li šetnju subotičkim Korzom tj pješačkom zonom nižu se zgrade sa prekrasnim šarenim fasadama ispred kojih su bašte kafića. Naročito nam je pažnju privukla cvjetna fasada Zgrade nekadašnje štedionice iz 1907. u kojoj je nekad bila smještena jedina banka u glavnoj ulici. Fasada je savijena oko ugla, a sprat je ukrašen dekorativnom keramikom inspirisanom motivima folklorne umjetnosti i reljefima izvedenim u kamenu. Glavnu namjenu ovog objekta možemo prepoznati u simbolima na fasadi: vjeverica – simbol vrednoće, košnica -simbol štedljivosti, sova -simbol mudrosti.
Sa Korza smo odmah uočili ulicu Matije Korvina, nastavak pješačke zone sa nizom restorana, kafića i pivnica. Mi smo ovdje ručali u kafe-piceriji Boss koja je sudeći po gužvi u njoj jedno od glavnih mjesta za izlazak u Subotici. Ovaj restoran se nalazi u dvorištu Palate Rajhl Ferenc. Sjedeći u bašti restorana odmah smo uočili ljepotu ukrasa na fasadi ove palate koju smo zatim i razgledali sa vanjske strane.
Pored Gradske kuće i Sinagoge, Rajhlova palata je jedan od simbola Subotice i remek djelo u stilu mađarske secesije. Arhitekta Ferenc Rajhl (Ferenc Raichle), koji je projektovao zgrade Gradske biblioteke i subotičke Gimnazije, podigao ju je kao svoju porodičnu palatu. Zato je u nju ugradio ne samo svu svoju vještinu već i ljubav, ali i cijelo porodično bogatstvo.
Fasada sa ukrasima od žolnai keramike iz Pečuja, mozaici od murano stakla iz Italije… Maštom i luksuzom, originalnošću i stilom, ovaj rođeni Apatinac i subotički zet ukrasio je svoje porodično gnijezdo koje je sada nepokretno kulturno dobro, kao spomenik kulture od velikog značaja. Danas se ovdje nalazi Galerija savremene umetnosti Likovni susret.
Naravno, kada se posjećuje neki grad moraju se obići i vjerske građevine, a tu je nezaobilazna i veličanstvena Sinagoga u Subotici sagrađena 1902. Sinagoga je 1974. proglašena za spomenik kulture od izuzetnog značaja. Građena je po projektu arhitekata Marcela Komora i Deže Jakaba .
Sinagoga je jedno od najvrednijih srednjeevropskih ostvarenja ove vrste sakralne arhitekture. Odlikuju je smjela i moderna arhitektonska rešenja, ukrasi od vitraža, kao i stilizacije preuzete iz mađarskog folklora, kao što su stilizovane latice ruža, ljiljana i karanfila i paunovog perja.
Na četiri manje kupole, koje simbolišu četiri strane sveta, oslonjena je centralna velika kupola, koja simbolizuje univerzum.
Pored sinagoge koju obavezno treba posjetiti ako idete u Suboticu obiđite pravoslavnu i katoličku crkvu, koje su u samom centru grada.
Prema pisanim izvorima prije gradnje današnjeg pravoslavnog hrama, u neposrednoj blizini, postojala je mala kapela, plavim obojena sa daščanim krovom prekrivena i posvećena Vaznesenju Gospodnjem.
Crkva od trajnog materijala podignuta je u vremenu između 1723-1726. godine, a njen ktitor bio je Nikola Dželebdžija, trgovac, koji se bavio gajenjem i prodajom stoke.
Današnja subotička katedrala se gradila u stilu kasnoga baroka od 1773. do 1779. godine. Prvobitni, više puta mijenjani plan projektovao je Franc Kaufman (Franz Kaufmann) iz Pešte. Dimenzije katedrale su dubine 61m, širina 26m, visina lođe 18m, a zvonika 64m. Katedrala se ponosi vrednim oltarskim slikama.
Katedrala je u narodu poznata kao Velika crkva, posvećena je zaštitnici Subotice, Sv. Terezi Avilskoj, čiji se lik nalazi i na gradskom grbu. Godine 1974. Papa je nagradio crkvu naslovom manje bazilike.
Palićko jezero i Zoo-vrt
Prenoćili smo u Subotici i nakon doručka se zaputili ka Paliću još uvijek pod utiscima od jučerašnjeg obilaska grada. Palićko jezero se naslanja na grad i do njega smo autom stigli za nekih 10 minuta. Plan nam je bio da prvo obiđemo Zoo-vrt a zatim prošetamo pored jezera.
Zoološki vrt je prilično velik i bogat različitim vrstama životinja kako evropskih tako i svjetskih. Nažalost, šetnja kroz vrt otkriva da je poprilično u lošem stanju i da bi mu godilo renoviranje. Cijena ulaznice je povoljna, a u sklopu zoo-vrta postoji nekoliko lokala sa hranom i pićem.
Nakon zoo-vrta smo popili kaficu na obali jezera, a zatim krenuli u šetnju kroz šumu koja je ispresjecana brojnim pješačkim stazama i zgradama koje krase Palić.
Početak izgradnje banje na Paliću datira iz druge polovine 19. vijeka, kada je pored jezera izgrađeno nekoliko objekata i kupališta: Vodotoranj, Velika terasa, Muzički paviljon, Ženski štrand, gostionica, kafana… Kasnije 1950. godine, u harmoniji sa okolinom, u parku je izgrađena Letnja pozornica, koja se danas povezuje sa Međunarodnim filmskim festivalom i Palićkim letnjim večerima.
Naše druženje sa Suboticom i Palićem smo namjeravali završiti u Salašu Zvonka Bodgana na obližnjem jezeru Ludaš, međutim, zbog kovid-mjera on je bio zatvoren. Bili smo razočarani, ali nismo odustali od degustacije čuvenog fiš paprikaša tako da smo se vratili na Palić i uživali u obilnom ručku u restoranu Riblja čorba.
Posjetite šarenu Suboticu i pratite vaš Putokaz!
