Velike rijeke su kroz istoriju uvijek bile važne kao trgovački i vojni putevi. One su pored toga i prirodna granica sa susjednim zemljama. Kad razmišljamo na taj način, postaje očigledno zašto su na našoj najvećoj rijeci, Dunavu, smještena brojna utvrđenja ali i trgovački centri.
Ljeto smo ove godine odlučili provesti na sve popularnijem Srebrnom jezeru, koje ne zovu bez razloga “srpsko more”, a dok smo se brčkali u njemu nismo mogli a da ne posjetimo Golubačku i Ramsku tvrđavu, koje su u neposrednoj blizini jezera.
Golubačka tvrđava
Istorijski zapisi kažu da je Golubački Grad ili Golubac srednjovjekovna tvrđava, spomenik kulture od izuzetnog značaja u Srbiji. Nalazi se u Nacionalnom parku Đerdap, na desnoj obali Dunava, 4 km nizvodno od današnjeg naselja. Smještena je na visokim liticama, na mjestu na kojem se rijeka sužava, na samom ulazu u Đerdapsku klisuru. Golubac je građen lepezasto i sastoji se od tri dijela: prednjeg, zadnjeg i gornjeg grada (sa citadelom).
Golubac se prvi put se spominje u ugarskim izvorima između 1335. i 1342. godine. Grad je potom proširen (na zadnji i prednji grad) tijekom srpske ili mađarske vlasti, iako nije isključeno da je u startu izgrađen u ovoj veličini. Posljednju fazu u gradnji uradili su Turci ojačavši 6., 7., 8. i 9. kulu i dodavši nisku artiljerijsku kulu (10.) koja je kontrolirala Dunav i štitila pristanište.
Od Srebrnog jezera, odnosno Velikog Gradišta, do Golupca smo stigli za nepunih pola sata vozeći se dobrom cestom koja vrluda uz sam Dunav. Ova cesta ide istom rutom kao i nekadašnja rimska cesta, a zanimljivost je da je rimski tunel probijen kroz stijenu na kojoj se sagrađen Golubački Grad bio u funkciji sve do prije par godina kad je probijen novi tunel i time znatno olakšan promet ovim krajem. Odmah uz cestu postoji mogućnost slobodnog parkiranja, a prelaskom ceste se ulazi u ograđeni krug Grada. Prišli smo tvrđavi prolazeći kroz parkić smjeđten uz Dunav i uputili se do biletarnice i info-centra. Sve pomoćne zgrade su moderno opremljene i očigledno novijeg datuma, a na samoj biletarnici vam nude mogućnost kupovine karte za četiri zone. U pitanju su zelena, plava, crvena i crna zona. Ovog ljeta je crvena zona bila nedostupna posjetiocima jer je još uvijek u toku renoviranje. Nas je prije kupovine ulaznica ljubazno osoblje uputilo da je penjanje zabranjeno za one bez prikladne obuće, i da obavezno pogledamo kratki klip o “crnoj zoni” koji se vrtio na susjednom video-bimu. Vjerujte da smo nakon 10 sekundi klipa odustali od kupovine “crne” ulaznice 🙂 Uspon je očigledno za one najhrabrije avanturiste jer se penjete do najviše kule držeći se samo za jedan lanac i sa pogledom u ponor od 50m.
Rekli smo “neka hvala” crnoj zoni i uzeli ulaznice za plavu zonu. Ova je ulaznica koštala 800din po osobi dok je za zelenu zonu ulaznica 600din.
Zelena zona Golubačkog grada slijedi odmah po ulasku kroz kapiju, a sastoji se od 3 kule i Palate. Ovaj dio Grada nije uopšte naporan za uspon i lak je za posjetu čak i onim najstarijim. Kule, kao i palata su u potpunosti obnovljeni, a u njihovoj unutrašnjosti se mogu pogledati brojne izložbe vezane za istoriju i nastanak Grada, kao i izložba odjeće i oružja iz vremena srpske srednjevjekovne države. U jednoj od kula je moguće prisustvovati predavanju stručnog vodiča o Golupcu kroz vjekove, ali samo ako ste srećni kao mi pa pogodite pravo vrijeme (ili nazovete info-centar pa se obavjestite o terminu predavanja).
Pogled iz kula prema Dunavu je spektarkularan, a kada se popnete u Plavu zonu pogled je još bolji jer je visina veća. Jedini problem sa slikanjem iz te zone je što kula nije otvorena (kao u crvenoj zoni) tako da se može slikati samo kroz uski prozor.
Prije polaska iz Golupca, popili smo kafiću koji pripada ovom kompleksu sa pogledom na lijepi plavi Dunav i “vrata” Đerdapske klisure.
Ramska tvrđava
Ovu tvrđavu smo posjetili u povratku kući sa Srebrnog jezera, a da bi došli do nje isplanirali smo da pređemo Dunav skelom smjeđenom u samom podnožju tvrđave koja vezuje gradove Veliko Gradište i Belu Crkvu. Kako smo “dobro” 🙂 isplanirali putovanje, zadnji keš koji nam je ostao bio je dovoljan za skelu pa smo pred kapije Ramske tvrđave došli praznih džepova. Međutim, svuda ima dobrih ljudi tako da su nas na biletarnici (gdje još nije proradilo plaćanje karticom) pustili besplatno.
Ramska trđava je za posjetioce otvorena u svom renoviranom izdanju ovog ljeta (bukvalno 4 dana prije našeg dolaska početkom avgusta). Uz besplatan ulaz, dobili smo dodatnu mogućnost da prošetamo tvrđavom uz pratnju stručnog vodiča.
Saznali smo da je po nalogu sultana Bajazita II 1483. godine, podignuta nova tvrđava kao važno uporište turske odbrambene linije prema Ugarskoj. Strateški značaj pograničnog utvrđenja, Ram je imao do 1521. godine kada se granica Turskom imperijom pomerila na sever. Odredbama Požarevačkog mira, u periodu od 1718. do 1739. godine, utvrđenje je privremeno u posedu Austrije.
Osnova utvrđenja je pravougaona, gotovo poligonalna sa pet moćnih kula. Ram predstavlja jedno od najstarijih utvrđenja u Srbiji opremljenih za dejstvo odbrambenom artiljerijom, o čemu svedoči više posebno građenih topovskih otvora.
Pored priče iz srednjevjekovnog perioda saznali smo da je misteriozna, potpuno neistražena kružna građevina u sredini utvrđenja, ustvari iz rimskog perioda, a vjerovatno je nekada bila hram posvećen bogu Jupiteru.
Pogled sa zidina Ramske trđave je nevjerovatan, ustvari bolji nego sa Golubačke tvrđave, ali ona izgleda znatno impresivnije gledano sa tla ili ptičije perspektive.
Ako planirate put u ovaj kraj ili ljetovanje na Srebrnom jezeru, obavezno odvojite dan ili dva da posjetite ove dvije prekrasne tvrđave koje će vam oduzeti dah kad ih ugledate.
Putujte i pratite vaš Putokaz! <3
