Prošlo ljeto smo vam pisali o super provodu koji smo imali u Ulcinju i na Adi Bojani, ali smo zbog različitih drugih destinacija koje smo u međuvremenu posjetili, stalno odgađali da vam prenesemo kako nam je bilo na izletima u Virpazar, Stari Bar i Skadar. Napokon je došlo vrijeme da spomenemo i ove super lokacije koje mogu biti odlične opcije ako ste ljubitelj jednodnevnih izleta, a planirate odmor na crnogorskom primorju.
Virpazar
Ove tri lokacije koje smo posjetili u toku 2 dana se nalaze u neposrednoj blizini Skadarskog jezera, a Virpazar koji je na potezu od Podgorice prema Petrovcu ima specifičnost da iz njega možete otići na različite ture brodom po Skadarskom jezeru. Ture polaze iz samog centra ovog mjesta, a izbor je različit. Nude se duže i kraće ture, sa i bez obroka, sa fokusom na istoriju ili provod… tako da je izbor širok i svi se mogu pronaći uz pristupačnu cijenu od 10-20 eura.
Mi se nismo odlučili na turu po jezeru već da vrijeme provedemo u samom Virpazaru i provjerimo kakva je gastronomska ponuda ovog mjesta. Izbor restorana je velik i većina se nalazi na samom jezeru. Odabrali smo jedan simpatičan restoran-brod na jezeru koji kao da je služio za snimanje “Pirata sa Kariba” i po preporuci ljubaznog konobara uz piletinu u susamu uzeli kao prilog pohovane maslinke. Ova kombinacija nas je oduševila, a nakon obilnog ručka morali smo prije odlaska iz Virpazara kupiti i neku flašu domaćeg crnog vina po čemu je ovaj kraj poznat.
Stari Bar
5 km istočno od savremene luke Bar nalazi se obzidani i ruševni drevni Stari Bar, nekadašnje mitsko primorsko središte balkanskih Slovena. Na toj uzvisini udaljenoj 3.5 km od mora bila je prvobitno ilirska gradina i to još u 9. vijeku. p.n.e. Stari grad Bar na brdu narodna pjesma naziva bijelim, turačkim, pitomim ili malim. Kao čvrsto i obzidano srednjovjekovno naselje sagradio ga je vizantski car Justinijan u 6. vijeku. Kasnije u doba države Nemanjića, katolički Bar (od 1089. središte nadbiskupije) ima autonomiju, statut i grb. Kuje vlastiti brončani novac na kojem je pisalo d'Antivar i na kojem je bio prikazan gradski zaštitnik sveti Juraj sa zmajem. U doba mletačke vlasti od 1441. do 1571. Bar kuje domaći novac s oznakom svetoga Marka (folar, polufolar i bagatin).
Ovako o Starom Baru piše Wikipedia, a mi vam možemo savjetovati da ovu srednjevjekovnu utvrdu posjetite kad krenete iz Sutomora ili Petrovca na kupanje na neku usamljenu plaži u smjeru Bara. Ulazak unutar zidina se naplaćuje, ali doživljaj koji pruža ovo utvrđeno mjesto vam vraća svaki plaćeni evro. Zidine i kamena zdanja su vrlo dobro očuvani, a oni koji su ljubitelji selfie-umjetnosti će moći da naprave neke odlične slike jer je pogled sa zidina nevjerovatan. Za savladavanje Starog Bara je potrebna ipak određena kondicija tako da nije za one sa slabijim zdravljem i starije.
Pored istorije Stari Bar u svojoj ponudi ima brojne konobe i restorančiće, a mi smo se nakon iscrpljujućeg uspona na 42 stepena smjestili u jednu simpatičnu konobu sa stilom i naručili hladno pivo. Vlasnik je u svoj lokal očigledno uložio puno ljubavi i vremena tako da smo cijelo vrijeme razgledali različite rukotvorine i predmete koje je on vremenom sakupio i izložio po zidovima i uglovima.
Skadar
U Albaniju smo stigli iznenađujuće lako jer je granični prijelaz zajednički, a učinilo nam se da bi čak i put od Ulcinja do Podgorice bio (ne kraći), ali svakako brži nego preko Sutomora u toku ljetnog špica.
Skadar je veći grad u čijoj se neposrednoj blizini nalaze istoimeno jezero i rijeke Bojana i Drim. Sam grad, na naše čuđenje, ne koristi pretjerano ovaj svoj geografski položaj tako da se ovdje ne nude turističke ture po jezeru, kao što je slučaj u Virpazaru, koji je znatno manji.
Kako nam je ovo bio prvi dolazak u Albaniju, nismo znali šta da očekujemo, ali je ova zemlja ubrzo razbila sve stereotipe koje smo čuli o njoj. Skadar je prilično sređen grad koji ništa ne odudara od gradova slične veličine u Hrvatskoj, BIH ili Srbiji. U gradu smo se snašli prilično brzo, uz dobre prometne oznake, i nakon što smo našli parking krenuli u kratku šetnju. Kao što sam već spomenuo, sam grad gotovo uopšte ne koristi činjenicu da izlazi na Skadarsko jezero tako da nema splavova i restorana na vodi. Međutim, ipak smo naši jedan simpatičan kafić na vrhu jedne višespratnice sa pogledom na grad. Začudili smo se što u karti pića nismo našli nijedno domaće pivo, ali nismo bili stidljivi pa smo to i rekli konobaru, a ovaj nam je susretljivo \”ispod šanka\” izneo 2 albanska piva i pokazao se kao ljubazan domaćin.
Nakon posjete gradu Skadru, nismo mogli a da ne obiđemo čuvenu skadarsku tvrđavu Rozafa opjevanu u epskoj narodnoj pjesmi “Zidanje Skadra na Bojani”.
Na ovo mjesto i danas dolaze majke bez mlijeka da se pomole u kapelici u tunelu tvrđave koja dominira gradom na vrhu 130 metara visoke stijene. Prema verziji naučnika, kroz sive kamene blokove curi svjetlucavi bijeli kalcit, a stanovnici grada i mnogi koji ga posjećuju vjeruju u legendu opjevanu u epskoj pjesmi da su to kapi mlijeka iz dojki nevjeste koja je žrtvovana tako što je živa zazidana u zidine grada da ga vile više ne bi rušile.
Cijelo vrijeme nas je mučilo kako to da smo u Skadru, a još nismo popili kafu na Skadarskom jezeru. Želja nam se ispunila kad smo krenuli prema Ulcinju jer smo na samo izlazu iz grada naišli na nekoliko restorana uz obalu prekrasnog modrog jezera.
